Hrvatska

Povijest slobodnih zidara u Hrvatskoj

Povijest slobodnih zidara u Hrvatskoj

Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj pojavljuje se u drugoj polovici 18. stoljeća. Prva slobodnozidarska loža u Hrvatskoj osnovana je u Glini, pretpostavlja se 1764. godine, iako su nekim izvorima spominje i 1759. godina kao godina osnivanja.

Ipak, prvi Hrvati pristupili su slobodnom zidarstvu nešto ranije. Grof Sigismund Gondola (Gundulić) bio je jedan od utemeljitelja prve austrijske lože "Zu den drei Kanonen“ (u slobodnom prijevodu „Tri počela“) 1742. godine, postavši njezin Veliki majstor dvije godine kasnije. Članovi iste lože bili su i grof Josip Kazimir Drašković (otac grofa Ivana Draškovića) te grof Franjo Esterházy.

Loža "Ratno prijateljstvo"

Iako ne postoji suglasje oko godine osnivanja, sigurno je kako je prva loža u Hrvatskoj utemeljena u Glini. Prema Branku Šömenu i njegovoj u knjizi "Mudrost", u vrijeme Sedmogodišnjeg rata (1756. – 1763.) hrvatski časnici u austrijskoj vojsci postali su članovi francuske vojne lože "Savršeni savez" (franc. "La Parfaite Union") dok su bili zatočeni u pruskom gradu Magdeburgu. Po povratku u Hrvatsku, skupina tih časnika osnovala je ložu u Glini pod imenom "Ratno prijateljstvo". Kako je zabilježio dr. Ivan pl. Bojničić, hrvatski povjesničar i arhivist te ravnatelj Zemaljskog arhiva u Zagrebu: “Već nam ime kazuje da su ložu osnovala braća koja su tijekom rata bila sklopila savez prijateljstva”. Loža je radila pod otvorenim nebom, a rituali su se u početku izvodili na francuskom, a kasnije na latinskom jeziku.

Ivan Drašković Trakošćanski, hrvatski grof i pukovnik, sudjelovao je u Sedmogodišnjem ratu gdje je bio ranjen i zarobljen. Pretpostavlja se da je upravo tijekom ovog razdoblja došao u dodir sa slobodnim zidarstvom i možda postao član reda. Nakon što je postao Veliki majstor glinske lože preoblikovao ju je i privukao u članstvo mnoge ugledne i moćne osobe. Među njima bio je i Franjo barun Jelačić, hrvatski časnik, general i podmaršal austrijske carske vojske, te otac bana Josipa Jelačića.

Ivan grof Drašković smatra se ključnom osobom u razvoju organiziranog slobodnog zidarstva u Hrvatskoj i često se navodi kao jedan od otaca hrvatskog slobodnog zidarstva. Na njegov poticaj osnovane su lože diljem Hrvatske, uključujući Varaždin, Zagreb, Otočac, Karlovac, Križevce i Osijek.

Velika provincijalna loža Hrvatske

Prva Velika loža u Hrvatskoj osnovana je u dvorcu Brezovica kod Zagreba u listopadu 1777. godine, gdje su se članovi glinske, zagrebačke, varaždinske i križevačke lože okupili kako bi proglasili neovisnost nove hrvatske Velike provincijalne lože. Grof Ivan Drašković izabran je za prvog Velikog majstora i odmah je u sve lože uveo svoju konstituciju i rituale, poznate kao Draškovićeva opservancija. Broj loža u Hrvatskoj povećavao se iz godine u godinu. Pristupali su im plemići, časnici, trgovci, suci i dio svećenstva. U ložama su, uz hrvatske plemiće i časnike, djelovali i prosvjetitelji toga doba, ali i predstavnici Crkve, među kojima su bili i biskupi Josip Galjuf i Maksimilijan Vrhovec.

Kao pristalica prosvjetiteljstva, Maksimilijan Vrhovec jedan je od idejnih začetnika hrvatskog narodnog preporoda. Osnovao je tiskaru u Zagrebu, koja uglavnom tiska naslove na hrvatskom jeziku. Svojim osobnim bogatstvom bio je mecena mnogim umjetnicima. Utemeljio je, potpomogao ili potaknuo mnoge kulturno-prosvjetne, društvene ili humanitarne institucije toga doba. Neumorno se zalagao za sve što je moglo pridonijeti razvoju znanosti i duhovnom probitku hrvatskog naroda. Poznat je i po tome što je zauvijek promijenio izgled Zagreba počevši uređivati današnji Maksimir.

Zanimljivo je kako je u Parizu tijekom 1785. godine radio višemjesečni konvent europskih slobodnih zidara na kojemu su sudjelovali i delegati iz austrijskih, ugarskih i hrvatskih loža, što svjedoči o ranoj povezanosti hrvatskih s drugim slobodnozidarskim ložama u svijetu.

Loža u Glini djelovala je 36 godina, sve do zabrane slobodnog zidarstva u Habsburškoj Monarhiji. Nakon zabrane slobodnog zidarstva u Austriji i Ugarskoj 1796., lože su nestale iz Hrvatske.

Lože u Ilirskim pokrajinama pod vlašću Francuza

Slobodnozidarske lože ponovno su se počele pojavljivati tijekom uspostave Ilirskih pokrajina pod vlašću Napoleona Bonapartea početkom 19. stoljeća, posebice u Dalmaciji - u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Šibeniku. Lože su bile utemeljene od strane francuskih časnika i službenika. Nakon Napoleonovog odlaska, slobodni zidari su ponovno nestali jer su, povratkom habsburške vlasti 1813. godine, lože bile zabranjene. Obnovljene su tek tijekom 1870-ih. Do Prvog svjetskog rata, sve hrvatske lože bile su dio Velike lože Ugarske.

Slobodni zidari i Prvi svjetski rat

Početkom Prvog svjetskog rata, među europskim slobodnim zidarima počele su podjele i nesnošljivost. Slobodnozidarski kozmopoliti, navodi Branko Šömen u knjizi “Mudrost”, lišeni svake političke akcije, uplašeni svjetskim događajima i domaćom nepovjerljivosti, otišli su iz svojih hramova, zatvorili su radionice i povukli se u privatnost. Slobodnozidarska loža "Ljubav bližnjeg" pokušala je pružiti pomoć tijekom rata, ali zbog ratnih okolnosti rad lože je obustavljen.

Nakon što je u cijeloj Austro-Ugarskoj proglašeno izvanredno stanje, emigracija je postala glavna snaga hrvatskih političkih nastojanja. Prvi koraci političke emigracije povezani su s Ivanom Meštrovićem, koji je, kako ističe Šömen, postao slobodni zidar 1913. godine. Kada je atentat u Sarajevu izazvao početak Prvog svjetskog rata, Meštrović je u Veneciji izlagao svoje umjetničke radove. S Franom Supilom i Antom Trumbićem (koji je također bio slobodni zidar), prosvjedovali su kod sila Antante zbog namjere predaje Istre i Dalmacije Italiji te diplomatskim aktivnostima promovirali ideju stvaranja državne zajednice južnoslavenskih zemalja. Unatoč neslaganjima između Hrvata i Srba u vezi nove države i velikosrpskih ideja, južnoslavenski slobodni zidari, pod utjecajem velikih sila, značajno su doprinijeli osnivanju Kraljevine SHS.

Slobodni zidar dr. Eugen Laxa, o tome piše: “Moderno masonstvo počelo je potkraj prošlog stoljeća, upravo u vrijeme kada se počela javljati jugoslavenska ideja u cijelom svojem romantizmu i kada je propaganda Kraljevine Srbije, preko prečanskih Srba i Srpsko-hrvatske koalicije pomagane od Khuena, bila utuvila u glavu mnogima u hrvatskoj inteligenciji da više nisu Hrvati već Jugoslaveni, dotično da su samo dio troimenog naroda. Reakcionarnost stare Austrije s jedne strane i aktivnosti i borbenost Srbije s druge strane, odvele su veliki dio tadašnje mlade generacije na krivi put. Propaganda je bivala sve intenzivnija, pa nas je tako ludilo jugoslavenske ideje dovelo do 1. prosinca 1918., do dana, kada je počela naša nacionalna agonija, kada smo zbog svoje gluposti i neznanja stali odbacivati, pa i nijekati one esencijalne atribute, koji omogućuju život jednom narodu.”

Hrvatske lože nakon Prvog svjetskog rata

Nakon rata, Veliki savjet Srbije predložio je osnivanje jedinstvene Velike lože Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" sa sjedištem u Beogradu. Izvanredna skupština na kojoj je loža utemeljena održana je u Zagrebu 9. lipnja 1919. godine. Nova je loža obuhvatila i hrvatske lože "Maksimilijan Vrhovac", "Ivan grof Drašković" iz Zagreba i "Budnost" iz Osijeka. U dokumentu o utemeljenju ove Velike lože nije spomenuta zagrebačka Matična velika loža "Ljubav bližnjega", pod čijom zaštitom je utemeljena Loža "Grof Ivan Drašković". Zbog tih i drugih političkih razloga, hrvatski slobodni zidari osnovali su nekoliko novih loža, uključujući "Pravednost" u Zagrebu 1919., "Sloboda" u Dubrovniku 1925., "Ivanjski krijes" u Karlovcu 1925., "Zora" u Kotoru 1926.

Među njima bila je i loža "Prometej", osnovana u Zagrebu 1926. godine, koja je u svojoj deklaraciji kritizirala političko djelovanje Velike lože Jugoslavije. Nasuprot srpskim slobodnim zidarima, koji su svoje aktivnosti vezali uz politiku, hrvatski slobodni zidari zagovarali su tradicionalne slobodnozidarske vrijednosti – humanizam, slobodu i jednakost, protiveći se utjecaju politike. U deklaraciji su naglasili kako ne postoji nacionalno, pa tako ni jugoslavensko slobodno zidarstvo. Zbog ovih stavova, Velika loža "Jugoslavija" je 3. siječnja 1927. godine suspendirala zagrebačku Ložu "Prometej". Dio članstva iz ove lože, zajedno s članovima loža "Pravednost" i "Grof Ivan Drašković", osnovali su novu ložu "Amicitia", koju Velika loža "Jugoslavija" nije priznavala. Nekoliko mjeseci kasnije, 29. svibnja 1927. godine, održana je skupština na kojoj su se lože ujedinile i proglasile Veliku simboličku ložu "Libertas". Kako nije imala međunarodnu potporu slobodnozidarskih organizacija, Ložu „Libertas“ tada su nazivali „divljom ložom“. Zato je bilo presudno dobiti legitimitet od velikih europskih slobodnozidarskih loža. Preokret se dogodio 1937. godine kada je Velika loža „Libertas“ priznata od Velikog Orijenta Francuske.

Slobodni zidari u Drugom svjetskom ratu i SFRJ

U razdoblju totalitarnih režima tijekom Drugog svjetskog rata, kao i nakon njega, slobodni zidari bili su proganjani, a njihovo djelovanje bilo je zabranjeno. Nacističke i fašističke vlasti u Europi nisu priznavale slobodne zidare, što je rezultiralo prekidom rada svih lože na području Hrvatske.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, slobodnozidarske organizacije i aktivnosti bile su zakonom zabranjene i strogo kažnjive u SFR Jugoslaviji, što je značilo da hrvatski slobodni zidari nisu imali mogućnost djelovanja tijekom tog razdoblja.

Obnova slobodnozidarskih loža nakon demokratskih promjena

Ivan Mužić, hrvatski pravnik, povjesničar, publicist, aktivan katolički laik, autor monografije Masonstvo u Hrvata smatrao je kako su hrvatski slobodni zidari radili protivno interesima Hrvatske jer su promovirali jugoslavensku državnu ideju i postavljali se neprijateljski prema konceptu samostalne hrvatske države. Tu kontroverznu i neutemeljenu tezu osporio je i Branko Šömen, koji piše: “Mnogi su pokušavali zaustaviti raspad Jugoslavije, ali ne i slobodni zidari. Slobodno zidarstvo u jugoistočnoj Europi počelo se razvijati poslije pada Berlinskog zida pa tako nije moglo utjecati na raspad nekadašnje države”, tvrdi Šömen.

Početkom demokratskih promjena, započela je i obnova djelovanja hrvatskih slobodnih zidara. Nekoliko hrvatskih i slovenskih slobodnih zidara podržalo je inicijativu austrijskog slobodnog zidara Čede Kirchnera o pokretanju slobodnozidarskog djelovanja u Hrvatskoj i Sloveniji. U Beču je 21. ožujka 1992. formirana Deputacijska loža "Illyria", koja je primila 13 slobodnih zidara iz Hrvatske i pet iz Slovenije. Ministarstvo uprave Republike Hrvatske odobrilo je upis Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske u Registar udruženja građana 21. rujna 1994. godine.

Kratka povijest Velike Regularne Lože Hrvatske (VRLH)

Velika regularna loža Hrvatske (ranije Veliki Orijent Hrvatske) nastala je na temeljima povijesnog raskola unutar slobodnog zidarstva u bivšoj Jugoslaviji 1919. godine (tada Kraljevina SHS).

Nakon što se grupa od dvadesetak ljudi iz Hrvatske upisala u zanat u Beogradu, 28. siječnja 2017. formirana je prva temeljna loža koja je 24. ožujka 2017. obavila svoj prvi ritual na Prvom stupnju u Zagrebu na kojemu je 48 braće upisano u obrt čime je započelo formiranje velike lože pod imenom Veliki Orijent Hrvatske, a 25. ožujka 2017. vraćeno je Svjetlo u Veliki Orijent Hrvatske. Svjetlo koje je ponovno došlo u Zagreb ima svoje korijene još iz 1919. godine. S obzirom na to da su sve ostale lože formirane u Hrvatskoj u proteklih 30 godina primile svjetlo iz Austrije ili Italije, smatramo da je naše Svjetlo izvorno i vraćeno u Hrvatsku nakon gotovo stotinu godina. Dana 12. svibnja 2021. mijenja se naziv iz Veliki Orijent Hrvatske u Velika regularna Loža Hrvatske.

Već sljedeće godine, 18. lipnja 2022. potpisana je Povelja o suradnji i priznanju između Velike regularne lože Hrvatske i Velike lože Francuske (GLdF). Velika regularna Loža Hrvatske je 19. lipnja 2023 primljena u punopravno članstvo ICUGL (International Confederation of United Grand Lodges) koja okuplja 31 objedijenciju iz Europe, Afrike, Azije i Južne Amerike.

Danas pod zaštitom Velike Regularne Lože Hrvatske djeluje 7 loža u Zagrebu, Rijeci i Splitu.

Neke od ostalih Velikih loža koje djeluju u Republici Hrvatskoj:

Velika Loža Hrvatske (VLH), je najstarija velika loža u Hrvatskoj. Osnovana je 1997. godine u Zagrebu, a 1999. godine ju je priznala Ujedinjena Velika Loža Engleske (UGLE).

Velika Nacionalna Loža Hrvatske (VNLH), pripada liberalnom i adogmatskom slobodnom zidarstvu te je mješovitog tipa što znači da u svoj sastav prima žene i muškarce. Osnovana je 2014. godine u Rijeci.

Le Droit Humain, (LDH), je hrvatski ogranak istoimenog međunarodnog slobodnozidarskog reda za muškarce i žene osnovanog 1893. godine u Francuskoj. Prva loža u Hrvatskoj osnovana je 2016. godine u Zagrebu.

Velika Ženska Loža Francuske (Grande Loge Féminine de France), skraćeno GLFF, isključivo je ženska velika slobodnozidarska loža koja pripada liberalnom i adogmatskom slobodnom zidarstvu. Osnovana je 1952. godine u Parizu.