Što danas očekujemo od slobodnog zidarstva?
„Budućnost slobodnog zidarstva: kriza ili obnova”
CIGLU je kratica za Međunarodnu konfederaciju ujedinjenih velikih loža (na francuskom Confédération internationale des Grandes Loges Unies – CIGLU; engl. International Confederation of the United Grand Lodges – ICUGL). CIGLU služi kao platforma za međusobno priznavanje, suradnju i povezivanje različitih neovisnih velikih loža iz raznih država. Lože koje pripadaju ovom savezu rade isključivo po Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu. Na okupljanju u Cluj-Napoca u Rumunjskoj od 15. do 17. svibnja 2026., Časni Majstor istraživačke lože Maksimilijan Vrhovec održao je predavanje na temu: Što danas očekujemo od slobodnog zidarstva?
Uzroci krize i dijagnoza stanja
Propitivati i raspravljati o sadašnjosti i budućnosti bilo koje organizacije, a posebno one s tradicijom dugom više od tri stoljeća, nije znak slabosti — naprotiv, to je argument u prilog obnovi, jer institucija koja umire ne raspravlja o svom preporodu.
Ekspanzija kao zamka – porast članstva u 20. stoljeću ispunio je lože velikim brojem neaktivnih članova – prevladala je kvantiteta nad kvalitetom. Filozofski i inicijacijski rad, koji je u biti slobodnog zidarstva, u mnogim je ložama pao u drugi plan te nije stvorena čvrsta jezgra predanih članova. Promijenila se i društvena uloga slobodnog zidarstva, jer su neke njegove nekadašnje funkcije preuzele druge organizacije. To je dovelo i do slabijeg sudjelovanja intelektualaca u europskom slobodnom zidarstvu – bratstvo je prestalo biti privlačno kao intelektualni forum jer se sve više svelo na ceremonijalni ritual bez supstancije i na dobrotvorne aktivnosti bez filozofske dubine.
Ulogu u krizi svakako imaju i međusobni raskoli, što je samo po sebi paradoks. Ako je slobodno zidarstvo moglo povezivati katolike i protestante, monarhiste i republikance, ljude različitih staleža, kultura i pogleda na svijet, kako objasniti da je danas samo slobodno zidarstvo toliko duboko podijeljeno?
Tako dolazimo do gotovo apsurdne situacije: svi se pozivaju na slobodno zidarstvo, ali se ne slažu oko toga tko ima pravo na ime. U tome je ključno pitanje tko doista radi slobodnozidarski posao: obrađuje neobrađeni kamen vlastite naravi.
Osim unutarnjih, naravno, postoje i vanjski uzroci koji su pridonijeli krizi. Jedan od njih je sukob s Crkvom, prema kojoj su slobodno zidarstvo i kršćanstvo nespojivi, što je dovelo do negativnog imidža i odmaka od slobodnog zidarstva kod dijela ljudi. Politika je u povijesti često smatrala slobodno zidarstvo opasnim – kod mnogih političara to se ni danas nije promijenilo. Tome pridonose i teoretičari zavjera, za koje je slobodno zidarstvo jezgro globalnog zla. Unatoč svemu tome, u mnogim zemljama imidž slobodnog zidarstva u javnosti nije negativan. Nedostatak interesa više se odnosi na to da slobodno zidarstvo nije dovoljno tajanstveno da bude uzbudljivo, ni dovoljno otvoreno da bude razumljivo. U Hrvatskoj, nažalost, dobar dio javnosti i dalje ima negativno mišljenje, što naravno otežava funkcioniranje, ali utječe i na mogućnost privlačenja novih članova.
Sadašnji problemi slobodnog zidarstva
Slobodno zidarstvo često govori jezikom povijesne veličine, ali suvremeni čovjek ne pita samo što je ono značilo u 18. stoljeću. On pita: što ono znači meni danas? Dakle, nije jasno što ono nudi suvremenom čovjeku. Opasnost za slobodno zidarstvo nije gubitak nekadašnje moći, nego pretvaranje nekadašnje moći u mit koji zamjenjuje sadašnji rad.
Templari, slobodno zidarstvo i mitovi
Jedan od pravaca obnove slobodnog zidarstva upravo je povratak simbolima, ritualnoj ozbiljnosti, starim tekstovima, povijesti graditeljskih cehova, prosvjetiteljstvu, moralnoj pedagogiji i ozbiljnom učenju. To je zdrava i legitimna osnova koju vrijedi podržati.
Nije teško primijetiti kako u dijelu članstva u današnjem slobodnom zidarstvu postoji gotovo opsesija templarima i romantično idoliziranje viteštva i mitova. Problem nije u tome da se templarski simboli proučavaju, jer mit ima pedagošku i simboličku snagu. Ali mora se znati razlika između mita koji uči i mita koji vara.
Digitalizacija
Na drugoj strani stoji modernizacija. Digitalni alati, umjetna inteligencija i virtualni sastanci mogu biti korisni. No slobodno zidarstvo je iskustvo prostora, ritma, šutnje, pogleda, geste, tijela, simbola, zajedničke discipline i zajedničkog vremena. Digitalni alati to ne mogu zamijeniti. Poseban problem je umjetna inteligencija – u slobodnom zidarstvu to je alat koji razotkriva krizu učenja.
Nekada je bio problem kako nekoga potaknuti da napiše dvije stranice teksta. Danas je problem kako ga spriječiti da preda deset stranica koje nije sam napisao iz vlastita iskustva i opažanja, nego je to AI učinio za njega. Slobodnozidarski rad ne smije biti puka proizvodnja teksta, nego proces rada na usavršavanju čovjeka. AI je vrlo koristan alat i mnogo može pomoći u istraživanju, strukturiranju i usporedbi izvora. Ali ne može umjesto čovjeka proći njegov put. Ne može umjesto njega šutjeti, sumnjati, priznati slabost, nadvladati ego i suočiti se sa sobom. A to je ono što bismo trebali učiti i proživljavati u Bratstvu. Umjetna inteligencija može napisati izvrstan slobodnozidarski rad, ali ne može umjesto čovjeka obraditi njegov kamen.
Izravan utjecaj korištenja novih tehnologija jest i kriza pažnje, posebno kod mlađeg članstva. U radu u našim ložama u Hrvatskoj susrećemo se i s pitanjima duljine trajanja ritualnih radova i predavanja. To je simptom. Ako čovjek nakon 20 minuta ili pola sata više ne može pratiti misao, ako svaka složenija rečenica postaje „dosadna”, ako se dubina doživljava kao opterećenje, tada je slobodno zidarstvo izravno pogođeno.
Jer slobodno zidarstvo počiva na suprotnome: na sporosti, ponavljanju, pamćenju, simboličkom tumačenju, slušanju, šutnji i dozrijevanju. Ono nije format kratkog sadržaja. Upravo suprotno – to je prostor otpora kulturi neprestanog skrolanja u potrazi za kratkim i uzbudljivim sadržajima. Ne zato da bude staromodno, nego zato da čuva sposobnosti bez kojih nema ozbiljnog čovjeka: pažnju, strpljenje, koncentraciju, poniznost pred tekstom i hrabrost da se kaže da se nešto ne zna ili da se nešto ne razumije odmah.
Ego, narcisoidnost i „cancel“ kultura
Društvene mreže stvorile su novu psihologiju javnog prostora. Svaki čovjek ima svoj virtualni zid, svoju publiku, svoje potvrde, svoje blokade, svoje male rituale odobravanja. Tko se ne slaže, može biti uklonjen, „canceliran” i proglašen neprijateljem.
To je izravno suprotno slobodnozidarskim učenjima. Slobodno zidarstvo, barem u svojoj ozbiljnoj formi, trebalo bi biti prostor u kojem čovjek stišava svoj ego. To nije mjesto na kojem sam uvijek u pravu, nego mjesto na kojem mogu podnijeti pitanje: što ako nisam? U kulturi u kojoj svatko uređuje vlastitu sliku, slobodno zidarstvo mora čovjeka vratiti onome što se ne može urediti filtrom: karakteru.
Algoritamski sukob i raspad bratstva
Algoritmi društvenih mreža ne nagrađuju mudrost, nego reakciju, sukob, brzu moralnu osudu koja će proširiti sukob. Emocije poput straha, ljutnje i ogorčenosti snažno povećavaju vjerojatnost dijeljenja sadržaja i njegova širenja. To ne znači da su ljudi postali gori u svojoj biti. Ali znači da se svakodnevno kreću u sustavima koji izvlače najgore dijelove njihove naravi. Slobodno zidarstvo i tu može mnogo pomoći učeći svoju braću odmjerenosti, promišljenosti i, najvažnije, odgovornosti.
Društvene mreže stvaraju privid zajednice, ali često proizvode emocionalnu iscrpljenost, sukobe i, kao rezultat toga, povlačenje. Ljudi su virtualno povezani, ali egzistencijalno usamljeni, što može imati ozbiljne posljedice za zdravlje pojedinca i zajednice.
Slobodno zidarstvo i tu može imati stvarnu ulogu – kroz stvarne fizičke susrete, poticanje odgovornosti, educiranje o vrijednosti šutnje i vrijednosti slušanja i razgovora s braćom koja vas razumiju i čiju pažnju imate. U svijetu virtualne povezanosti i stvarne osamljenosti loža može ponovno postati mjesto gdje čovjek nije profil, nego Brat. A to je uvijek imalo, ima i imati će iznimnu vrijednost u životu svakog čovjeka.
Ekonomija doživljaja
Mi danas živimo u „ekonomiji doživljaja, a ne ekonomiji življenja”. Danas se može proizvesti gotovo sve: slika događaja, putovanja, privid znanja, umjetni glas, lažni dokument, emocionalna objava, čak i čitava lažna uspomena. Time se mijenja odnos prema istini. Ako se sve može simulirati, tada autentičnost postaje jedna od najugroženijih vrijednosti.
Slobodno zidarstvo je prostor ne simuliranog iskustva. Ne zato što je sve u njemu savršeno, nego zato što zahtijeva prisutnost, vrijeme, ponavljanje, odgovornost i susret s drugim ljudima koji nas ne moraju uvijek potvrđivati. Ali to vrijedi samo ako se i samo slobodno zidarstvo ne pretvori u scenografiju. Ako se simboli koriste samo kao dekor, a ritual izvodi bez unutarnjeg značenja, tada i ono postaje dio ekonomije doživljaja. Nije pitanje može li slobodno zidarstvo preživjeti digitalizaciju, nego može li ostati stvarno u svijetu koji sve pretvara u predstavu.
Teror pozitivne psihologije
Današnja kultura često ne dopušta čovjeku da bude cjelovit i da ima stvarne emocije koje uključuju tugu, suze, ljutnju… Mora biti pozitivan, produktivan, motiviran, zahvalan, uspješan, emocionalno reguliran, stalno „dobro”. Ni svoja stanja više ne smije zvati pravim nazivima. Problem se ne smije zvati problemom; mora se zvati izazovom. Neuspjeh mora biti „lekcija”. Tuga mora brzo postati „rast”. Slom ili izgaranje mora biti „nova prilika”. Naravno, pozitivno mišljenje ima svoju vrijednost. Ali kada postane naredba, ono prestaje biti snaga i postaje nasilje. Kada čovjek nema pravo na tugu, sumnju, ljutnju, slabost, kajanje i prazninu, gubi mogućnost stvarne samospoznaje.
Prvi rad u slobodnom zidarstvu počinje obradom grubog kamena, jer ima pukotine, nepravilnosti i tvrdoću. Upravo zato se obrađuje. Slobodno zidarstvo ne smije biti kultura prisilne pozitivnosti. Ono mora biti prostor u kojem čovjek smije priznati da je neobrađen — jer tek tada može početi rad.
Reforme
Temama sadašnjosti i budućnosti slobodnog zidarstva bave se mnogi. Reforme se mogu grupirati u tri pravca.
Škola konzervativnog optimizma — Bratstvo je preživjelo monarhije, nacizam, fašizam, komunizam i sukob s Crkvom. Pad članstva statistički je anomalija, a ne strukturalna propast. Potrebni su strpljivost i vjernost temeljima.
Škola reformskog realizma — autori poput Hammera, Westa, Polla i njihovih istomišljenika zagovaraju da Bratstvo mora radikalno poboljšati iskustvo unutar loža. Ne treba mijenjati što jest — treba mijenjati kako se to prenosi i proživljava. Oni tretiraju slobodno zidarstvo kao „filozofsko društvo koje od svojih članova zahtijeva najviše standarde u svim aspektima rada”. Ove lože ne pate od pada članstva — štoviše, imaju liste čekanja za inicijaciju.
Škola strukturne transformacije — neki europski glasovi traže pomicanje prema federalnom funkcioniranju obedijencija, razvijanje međunarodnih slobodnozidarskih think tankova, veću transparentnost i otvaranje prema širem društvenom dijalogu.
Sadašnjost i budućnost slobodnog zidarstva
Pred nama je nekoliko mogućih scenarija, a dva su najizglednija. Scenarij krize kaže kako slobodno zidarstvo može nastaviti padati ako lože ostanu zarobljene u prošlosti – u nekadašnjoj, gotovo mitskoj, povijesnoj važnosti. Članstvo stari, mladi rijetko dolaze i brzo odlaze, ritual se izvodi tehnički, ali bez razumijevanja, obrazovanje je sporedno, druženje postaje važnije od rada. U tom scenariju slobodno zidarstvo ne nestaje odmah, ali se pretvara u memorijalnu organizaciju vlastite povijesti.
Scenarij obnove polazi od toga da je kriza poziv na povratak biti. Taj scenarij izgleda ovako: manje, ali kvalitetnije lože; ozbiljniji prijam kandidata; bolje mentorstvo; dublje tumačenje simbola; ritual kao škola, a ne predstava; jasna javna komunikacija; etičko služenje zajednici; veća uloga mladih, ali bez banalizacije tradicije; Bratstvo kao stvarna disciplina, a ne samo emocionalna riječ.
U tom scenariju slobodno zidarstvo ne pokušava biti masovni pokret, nego elitno u etičkom, a ne društveno-statusnom smislu: zajednica onih koji žele ozbiljno raditi na sebi.
Zajednički minimum: rad na sebi kao središte svih razlika
Ako postoji išta što bi trebalo biti zajedničko svim slobodnim zidarima — regularnima i liberalnima, vjernicima i nevjernicima, konzervativnima i progresivnima, muškim, ženskim i mješovitim obedijencijama — onda je to rad na sebi. Uvjerenje da čovjek nije dovršen, da se mora obrazovati, usavršavati, klesati, učiti, preispitivati i moralno odgovarati za sebe.
Slobodno zidarstvo je put samospoznaje i moralnog usavršavanja čovjeka kroz simbole, rituale, bratstvo, učenje i služenje. Definicija koja bi trebala preživjeti sve raskole jest:
Spoznaj samoga sebe.
Samospoznaja nije introspektivni ukras, ni „rad na sebi” u površnom, motivacijskom smislu. Nije ni skupljanje psiholoških fraza, a niti narcisoidno bavljenje sobom. Suvremeni čovjek živi kroz uloge i maske: roditeljsku ulogu, političku pripadnost, nacionalni identitet, vjersku pripadnost, društveni status, profesiju i funkciju u organizaciji.
Samospoznaja je bolan proces; razdvaja čovjeka od njegovih uloga i maski. I zato je pitanje — tko si ti zaista kada makneš sve svoje uloge, titule, maske — jako teško. Muk koji se tada pojavi nije slabost. On je početak. Jer većina ljudi prvi put shvati da ne zna odgovor. A ne znati odgovor na to pitanje možda je prvi pošteni trenutak samospoznaje. Jer samospoznaja ne počinje odgovorom na pitanje „tko sam?”, nego nelagodom koja nastane kada shvatim da sam cijeli život odgovarao samo svojim ulogama, a ne samome sebi.
Ako je budućnost slobodnog zidarstva u samospoznaji, onda loža mora postati radionica čovjeka. Loža budućnosti neće biti ona koja ima najviše članova, nego ona u kojoj se čovjek usudi biti manje lažan.
Slobodno zidarstvo jest u krizi ako se mjeri starim utjecajem, brojnošću, društvenom moći i mitom o vlastitoj povijesnoj važnosti. U krizi je i ako se dijeli na tabore koji se međusobno ne priznaju, ili ako bježi u mitove ili digitalnu površnost. Suvremeni svijet proizvodi ono protiv čega slobodno zidarstvo može imati lijek: rastresenost, usamljenost, ego, površnost, sukob, gubitak stvarnog razgovora, zamjenu uloga za identitet, zamjenu doživljaja za življenje i zamjenu pozitivne fasade za istinu o čovjeku.
Slobodno zidarstvo nema budućnost ako želi ponovno biti moćno kao nekada. Ima budućnost ako ponovno postane potrebno i čovjeku ponudi ono što suvremeni svijet sustavno razara: pažnju, tišinu, bratstvo, samospoznaju, mjeru, odgovornost, učenje i rad na sebi.
Nekada je slobodno zidarstvo sudjelovalo u oblikovanju modernog društva. Danas bi njegova zadaća mogla biti još teža: pomoći čovjeku da preživi posljedice toga modernog društva, a da ne izgubi sebe, nego pronađe čovjeka u sebi.
svibanj 6026. A∴L∴
Časni Majstor Istraživačke lože „Maksimilijan Vrhovec“, Brat M.F.
VELIKA REGULARNA LOŽA HRVATSKE